Arun Ghandi, unuk M. Ghandija
„Nenasilje nije strategija koju možemo primjenjivati danas i sutra odbaciti; nenasilje nije nešto što te čini krotkim ili povodljivim; nenasilje je usađivanje pozitivnih stavova umjesto negativnih koji dominiraju nama.
Sve što činimo je uvjetovano sebičnim motivima – što ja time dobivam? Još i više u prevladavajuće materijalističkom društvu koje buja na grubom individualizmu. Nijedan od tih negativnih koncepata ne pridonosi razvoju homogenih obitelji, zajednica, društava ili nacija.
Nije važno okupiti se u trenutku krize i pokazati svoj patriotizam mašući zastavom; nije dovoljno postati vodeća svjetska sila izgrađujući arsenal višestruko dovoljan za uništenje planeta; nije dovoljno podjarmiti ostatak svijeta vojnom nadmoći jer se mir ne može graditi na temeljima straha.
Potrebno je razumjeti dubinu i dah nenasilja i priznati da smo nasilni i da trebamo kvalitativnu promjenu vlastitog stava. Često ne priznajemo svoje nasilje jer ga nismo svjesni; mislimo da nismo nasilni jer je naša slika nasilja slika borbe, ubojstava, udaranja i rata, slika stvari koje prosječne osobe ne čine.
Nenasilje znači dopustiti pozitivnom u sebi izlazak na površinu. Dopustiti da u nama dominira ljubav, poštovanje, razumijevanje, zahvalnost, suosjećanje i briga za druge, a ne egocentrični, sebični, pohlepni stavovi puni mržnje, predrasuda, sumnjičavosti i agresivnosti. Često možemo čuti ljude da kažu: Ovaj je svijet nemilosrdan i ako želiš preživjeti, moraš i ti biti nemilosrdan. Moje skromno mišljenje je da to nije točno.
Ovaj svijet je takav kakvim smo ga stvorili. Ako je nemilosrdan danas,to je zato što smo ga svojim stavovima učinili nemilosrdnim. Ako se mi promijenimo, možemo promijeniti svijet.
Mijenjanje samih sebe počinje mijenjanjem jezika i načina komunikacije. To je značajan prvi korak prema mijenjanju vlastite komunikacije i stvaranju suosjećajnoga svijeta.“